12. svibnja 2010. je Papa Benedikt XVI. u Fatimi molio posvetu Bezgrješnom Srcu Marijinu:


Čin posvete svećenika

 

Bezgrješna majko,
na ovom milosnom mjestu,
sabrani ljubavlju tvojega Sina Isusa, vječnoga Velikog svećenika,
mi sinovi u Sinu i njegovi svećenici posvećujemo se tvojem majčinskom srcu
da bismo mogli vjerno provoditi Očevu volju.
Svjesni smo da bez Isusa ne možemo učiniti nikakvo dobro (usp. Iv 15,5)
i da samo po njemu, s njime i u njemu možemo biti oruðe spasenja za svijet.

Zaručnice Duha Svetoga,
postigni za nas neprocjenjiv dar preobrazbe u Krista.
Po istoj snazi Duha koja je tebe osjenila i učinila te Spasiteljevom Majkom,
pomozi i nama da se Krist, tvoj Sin, i u nama rodi.
Neka Crkva tako bude obnovljena po svetim svećenicima,
po svećenicima koji su preobraženi milošću Onoga koji sve ćini novo.

Majko milosrða
tvoj nas je Sin Isus pozvao da budemo poput njega:
svjetlo svijeta i sol zemlje (usp. Mt 5,13-14).
Pomozi nam svojim moćnim zagovorom
da nikada ne zakažemo u tom uzvišenom zvanju,
niti da se prepustimo svojoj sebičnosti, privlačnoj snazi svijeta i zamkama Zloga.
Štiti nas svojom čistoćom, čuvaj nas svojom poniznošću
i zakrili nas svojom majčinskom ljubavlju
koja se odražava u tolikim dušama koje su tebi posvećene,
i koje su za nas postale istinske duhovne majke.

Majko Crkve,
mi svećenici želimo biti pastiri koji ne hrane sami sebe,
nego se daju Bogu za braću, i u tome nalaze svoju sreću.
Ne samo riječima, nego svojim životima
želimo iz dana u dan ponizno ponavljati svoj “evo me”.
Pod tvojim vodstvom želimo biti apostoli Božanskoga Milosrða,
sretni što svakoga dana možemo slavati Svetu Žrtvu na oltaru,
i što možemo ponuditi sakrament Pomirenja onima koji ga traže.

Odvjetnice i Posrednice svih milosti,
ti koja si potpuno uronjena u jedino i sveopće Kristovo posredništvo,
zagovaraj za nas kod Boga da dobijemo potpuno obnovljeno srce
koje svom snagom ljubi Boga, i koje služi čovječanstvu kao što si ti to činila.
Ponovi Gospodinu svoje učinkovite riječi:Vina nemaju”(Iv 2,3),
tako da Otac i Sin na nas pošalju novi izljev Duha Svetoga.

Puni divljenja i zahvalnost zbog tvoje neprestane nazočnosti meðu nama,
u ime svih svećenika i ja želim uzviknuti:
“Ta otkuda meni da mi doðe majka Gospodina mojega!”(Lk 1, 43).
Zauvijek naša Majko, ne umori se pohaðajući nas, tješeći nas, pomažući nam.
Doði nam upomoć i oslobodi nas od svake opasnosti koja nam prijeti.

Ovim činom predanja i posvete želimo te prihvatiti
još dublje, još radikalnije, zauvijek i potpuno
u svoje ljudske i svećeničke živote.

Neka po tvojoj nazočnosti procvatu novi cvjetovi u pustinji naše samoće,
neka sunce zasja u našoj tami, neka se po njoj vrati mir poslije oluje,
tako da cijelo čovječanstvo vidi spasenje našega Boga
koji nosi ime i ima lice Isusa koji se odražava u našim srcima,
zauvijek sjedinjenima s tvojim!
Amen.