Marijino srce mi je siguran i mirisan put

Ono što je nebeska Majka o Lucijinom daljnjem životnom putu u Fatimi kazala, to kaže i svakom tko se njoj posveti. Lucija je upitala Mariju, nakon što je pretkazala da će Jacintu i Francisca uskoro uzeti k sebi u nebo: „Hoću li ostati sama?“
Tada Marija reče:
„Ne, dijete moje!
Trpiš li puno?
Ne daj se obeshrabriti!
Nikada te neću ostaviti!
Moje Bezgrješno Srce bit će tvoje utočište i put koji te vodi k Bogu!“

Ovo je temeljna poruka koju trebamo dobro upamtiti.

Marija me u prvoj rečenici naziva: „Dijete moje“. To doista želim biti. Tada može u meni djelovati, čuvati me i o meni se brinuti. Ja to samo trebam htjeti! Malo dijete stalno gleda zahtijevajući majku.

Iz druge rečenice proizlazi da Marija sa mnom suosjeća i da me nosi. Ako vjerujem njezinim riječima onda je sve doista lakše. Slijedi jasno ohrabrenje koje svakodnevno s njom iznova osjećam. I onda mi daje svoje obećanje da me nikada napustiti neće, što god bilo! A na kraju poziv da u borbi i tjeskobi potražim sklonište u njezinom Bezgrješnom Srcu, jer sada znam da je to sigurno mjesto i moj put k Bogu!

Osamljenost može postati mjestom milosti ako žudimo za Majkom. Ona njoj posvećeno dijete nikada ne ostavlja – a napose ne u odlučujućem trenutku moga života kada opet budem trebao napustiti ovaj svijet! Za ovo molimo u svakoj Zdravomariji i na to želimo svakodnevno misliti. Ljudi koji su štovali Mariju, su mnogo puta rekli da su ju odjednom vidjeli kad su odlazili s ovog svijeta.

Sada moram znati što to za mene znači „Bezgrješno Srce“ i kako mu mogu pristupiti i kakav je to put? To nije samo put Boga k nama nego i naš put k njemu. Već se 1830. godine nebeska Majka ukazala u Parizu i podarila nam svijetlo za posvetu, Čudotvornu Medaljicu, na kojoj je Ona prikazana kao Posrednica milosti, te njezino i Isusovo Srce s natpisom koji bi mi trebali živjeti: „O Marijo bez grijeha začeta, moli za nas koji se Tebi utječemo!“ Marija nam je upravo u Lurdu (1858.) stavila pred oči, da nije samo bez grijeha začeta, nego da je ona samo Bezgrješno začeće.

Sve nam je to postalo još konkretnije po Marijinim izjavama o njezinom Srcu, kao što vidimo u gornjoj poruci. U njezinom Srcu je skriveno da nije samo sačuvana od istočnog grijeha, nego da i sama nije griješila.

U Fatimi je također rekla da Gospodin želi ustanoviti na zemlji čašćenje njezinog Bezgrješnog Srca. To nam nije teško razumjeti, jer Bog kruni djelo svoje milosti u čovjeku – u Mariji, on stanuje u njoj, a preko nje ga mi častimo.

Crkva, kojom upravlja Duh Sveti, proglasila je njezino Bezgrješno začeće dogmom – vjerskom istinom. To znači za vjernike da trebaju po tom živjeti. Majka Božja nam obećava spasenje po štovanju njezinog Bezgrješnog Srca i kaže da nas Bog tada ljubi poput cvijeća koje je ona stavila podno njegovog prijestolja.

U spasenju je sadržano potpuno otkupljenje i život vječni. Ulaz u njezino Srce događa se onda kad se puni pouzdanja njoj molimo. Tim ulazom postajemo sudionici njezine bezgrješnosti.

Ići putem njezinoga Bezgrješnog Srca znači, oponašati ju u njezinim krjepostima. Najprije u vjeri, ufanju i ljubavi. To su tri bogoslovne krjeposti kojima se trebamo intenzivno baviti, na koje trebamo misliti, jer stvaraju ljestve prema nebu kojima se uspinjemo dok ih vršimo i Boga sve više upoznajemo, slavimo i njemu slični postajemo. Onda nam te krjeposti postaju unutarnje bogatstvo i radost. Sami ćemo postat izvorom za druge: „Iz njegove će nutrine poteći potoci žive vode“ (Iv 7,38).

Marija je u svojim ukazanjima više puta gestama pokazivala na svoje srce i nama ga pružala. Mi ne moramo samo gledati na njezino srce, već trebamo ući u sebe, pogledati u vlastito srce, obnoviti ga, drugim riječima, uvijek ga iznova čistiti. Trebao bi ići zatim da imam lijepo srce. Na to Bog gleda. Za tim čeznu svi ljudi.

Kako se olako odmaknemo s našim srcima od izvora, kroz površnost ili naviku na dobro kao i na loše. Ono dobro može biti da Bog s nama ima mnogo strpljenja. Budnost nije strah, nego jakost.

I ovo znanje što ovako jednostavno čitamo u ovoj knjizi nam ništa ne koristi ako ga korak po korak uvijek iznova ne shvatimo i ne ostvarimo.

Postoje toliki darovi Duha Svetoga, kao što je poniznost u kojoj je moja Majka vazda ostala. Poniznost je dobrovoljno priznanje i podređivanje Bogu, nikakav kompleks manje vrijednosti ili gubitak vrijednosti osobe, poniznost pokazuje upravo njezinu pravu veličinu ako ju osoba živi. U Svetom pismu čitamo: „… a poniznima dariva milost“ (Jak 4,6).

Tako se Bogu dopada. Pitajmo se: „Dajem li nekomu nešto vrijedno ako on ohola srca na mene gleda?“ Tragično je ako Bogu postavljamo propise! U poniznosti smo slobodni i Bog nas uzvisuje, časti svoju dobru i vjernu djecu. U poniznosti prepoznajemo ono što inače ne bismo mogli vidjeti, ono maleno značajno, do u najmanju tančinu.

Danas doživljavamo da se „Veliča“ ispunjava, kojeg je Majka izgovorila kod susreta s Elizabetom, vjernom Majkom Ivanovom, prethodnikom Gospodinovim: „… što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom. Rasprši oholice umišljene. Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne. Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne…“ (Lk 1, 48-53).

Srce koje mi ona pruža, skriva to da iz njega treba crpiti, kao što smo već promatrali u slici izvora i u razmatranju krunice. Da, Marija nas može i želi kao primjer i Majka hraniti i jačati. Ona nije samo posrednica milosti, već i darovateljica milosti, što znači, da daje od onoga što ima. „Da, Marijo, Ti si puna milosti!“ To će svatko reći, tko štuje Mariju. Marija je uistinu sve darovala, sebe samu i ono najdraže, svoga Sina! (usp. Lk 2,22-24)

Pruža mi svoje srce kao najdraža majka i tiho govori: „Moje ljubljeno dijete, pogledaj srce tvoje Majke, kako je lijepo, kako kuca s Božjim srcem u jednom taktu, iz ljubavi. Udahni tu ljubav, prihvati je. Širi i ti njezin miomiris!“

Tako nas želi uvesti u svu širinu života. Učinimo i mi naša srca dostojnim stanom, mjestom na kojem će Bog zajedno samnom pisati povijest za život vječni.

Na sudnji dan ćemo se svi opet vidjeti, onda će naše srce, naša nutrina postati svima vidljiva. Ako je Isus smio biti naš Gospodin, a Marija naša Majka, onda će dobro zauvijek ostati i radost će trajati zauvijek, za nas i za mnoge druge.

Često sami izračunavamo što od toga imamo kad učinimo neko „dobro djelo“ ili što ćemo dobiti zauzvrat ako nas na to poziva ljubav. Gospodin nam uvijek vraća stostruko i k tomu još život vječni. Činimo! Ljubimo! Ljubimo uvijek, živimo iz ljubavi, jer za to smo stvoreni. Radimo sve iz ljubavi. Onda će naš život uspjeti. Ljubav je put prema savršenstvu za kojim toliko čeznemo (usp. Kol 3,14), drugim riječima, to je put svetosti i to je volja Božja za svakoga. Ljubav je vječna, trenutak kad smo u njoj i s njom djelovali nije nestao, on traje dalje. Ljubav je život duše, kao kisik kojega nikad ne ponestaje. Ako je naša ljubav prava, bezuvjetna i unatoč pogrješaka što ih je drugi učinio, i dalje nastanjena u meni i postoji prema njemu, kao ljubav naše Majke, onda će drugi po nama moći vjerovati i ljubiti, jer su upoznali Boga. Čovjek sam od sebe za ovo nije sposoban!

Što više Bog svojom ljubavlju stanuje u meni, tim više ću u svom bližnjemu prepoznati brata, ne više neprijatelja, nego da je on po Božjoj volji stvoren i također pozvan na život.

„Znamo da Bog u onih koji ga ljube sve vodi dobru!“ (Rim 8,28)

Ne gubimo vrijeme s bezveznim stvarima, kao skupljanje prolaznih, ovozemaljskih blaga koja nam već sada izmiču iz ruku.

Ne prianjajmo čvrsto uz nelagodne stvari, ne brinimo se previše o ovom životu i ne konzumirajmo sve one bezbrojne priče o prolaznim trenutcima ili ljudima koji su pred Bogom siromašni i koji se nalaze u opasnosti da izgube pravu sreću. Težimo za onim što ostaje i što nas čini slobodnima i radosnima. Gospodin nam govori: „Ne zgrćite sebi blago na zemlji, gdje ga moljac i rđa izgrizaju; nego zgrćite sebi blago na nebu!“ (Mt 6,19)

Pozabavimo se spasenjem, Bogom, kod kojeg sam svakog dana u središtu pozornosti. Stvari koje je stvorio oko nas, govore svakog dana o njemu, koji je daleko veći od onoga što je stvorio. Isus nam govori: „Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati“ (Mt 6,33).

S Marijom doživljavamo to Kraljevstvo Božje i zalazimo dublje u njega. Ne želimo više natrag jer nam daje mnogo više nego sve prijašnje. „Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti…“ (Rim 12,2).

Koliki ljudi se utapaju u informacijama, znaju za svaki zločin i svaki „grijeh“ drugih ljudi. Kako olako mislimo da sve moramo znati i zaboravljamo da nam Bog progovara danas. To je prvi korak, da po Božjoj objavi učimo uvijek nanovo misliti. Također moramo svakoga dana biti svjesni, da je to milost, prigoda da se odvratimo od stvari koje nas dijele od Kraljevstva Božjega.

Boga ne nalazimo u medijima. Ako na primjer gledamo televiziju, mislimo da živimo u realnosti, no upravo je suprotno, kao što vidimo kad televizor ostaje isključen, a mi bolje razabiremo glas naše savjesti ili oslobađajuću riječ. Inače će naš razum i naše srce vazda biti zarobljeni i vođeni od straha i mišljenja drugih, umjesto od Boga. Ovaj svijet će proći, ali Božja riječ ostaje zauvijek!

Prihvatimo što nam Majka života ovdje kaže: „Otvorite se u molitvi! Obnovite molitvu u svojim obiteljima! Stavite Sveto pismo na vidljivo mjesto u svojoj obitelji, čitajte ga, razmišljajte i učite kako Bog ljubi svoj narod! Njegova se ljubav pokazuje i u današnje vrijeme, jer vam šalje mene, da vas pozovem na put spasenja…“ (Poruka iz Međugorja, 25.01.1999.)

Kad dođu situacije u životu, u kojima moja vjera dolazi na kušnju, onda se trebam sjetiti onoga što je moja Majka činila: na primjer, kad je s Josipom trebala otići u Betlehem, ili kad su Isusa odbacili i na kraju prikovali na križ.

Zapitajmo se u izazovima svakodnevice, što je pred Bogom pravo i obratimo se u poteškoćama Majci, jer za to je ona tu. S njom možemo uspjeti u životu.

Napose nas naša nebeska Majka poziva na mir. Mir je milina našem srcu i duši jer je on zajedništvo s Bogom.

U našem životu se radi vazda o miru Božjem koji je građen na istini i pravednosti, koji dolazi kroz molitvu i obraćenje. On neka nam bude svet! Idimo tim putem! „I mir Kristov neka upravlja srcima vašim - mir na koji ste pozvani u jednome tijelu!“ (Kol 3,15)

„Draga djeco! U ovoj božićnoj radosti želim vas blagosloviti svojim blagoslovom. Na poseban način, dječice, dajem vam blagoslov maloga Isusa. Neka vas On ispuni svojim mirom. Danas, dječice, nemate mira, a težite za njim. Zato vas sa svojim Sinom Isusom na ovaj dan pozivam: Molite, molite, molite, jer bez molitve nemate ni radosti, ni mira, ni budućnosti. Težite za mirom i tražite ga, a Bog je pravi mir. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu!“ (Poruka iz Međugorja, 25.12.1998.)

Naš cilj neka bude cilj posvete, želja naše Majke; dovršenje i savršenost, potpuno jedinstvo s Bogom, danas započeti vječni život. S njom ću uspjeti! Ovo Isus želi svima nama: „Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!“ (Mt, 5,48)